Standardno yogičko disanje
Započnite s maksimalnim izdahom na kraju kojeg stegnite mišiće trbuha.
Zatim opustite mišiće trbuha (s kojima ste istisnuli zaostatke istrošenog zraka) pa će uslijed spuštanja dijafragme (mišićno-vezivna pregrada koja dijeli trbušnu šupljinu od grudne) zrak ulaziti u donje dijelove pluća. Taj se pokret pasivnog ispupčivanja trbuha glatko prelijeva u pokret razmicanja rebara, odnosno širenja grudnog koša.
Standardno yogičko disanje obavezno uključuje abdominalnu, torakalnu i klavikularnu komponentu disanja pri čemu se trbušna faza udaha pretapa u grudnu, a grudna u podizanje ključnih kostiju s tim da ramena ostaju opušteno spuštena.
Zatim slijedi zadržavanje daha (koliko vam je ugodno) pa vrlo usporeni izdisaj pri kojem se spuštanje ključnih kostiju prelijeva u splašnjavanje grudnog koša i splašnjavanje grudnog koša u potiskivanje trbušne stijenke (muskulature trbušnog zida) ka kičmi.
Izdisaj je pasivan s tim da na kraju možete aktivno kontrahirati mišiće trbuha. Usporavanje izdisaja znači da, ako je udah trajao npr. sedam sekundi, onda (nakon zadržavanja daha nekoliko sekundi ili više) slijedi izdisaj u tajanju od sedam do četrnaest sekundi tj. izisaj je u pravilu duplo sporiji od udaha i treba trajati barem toliko dugo koliko i udisaj.
Standardno yogičko disanje kroz nos trebalo bi postati/biti vaš uobičajen način disanja. Da biste to postigli, vježbajte ga u raznim situacijama (npr. dok sjedite čekajući na nešto) tokom dana. Svakodnevno ga vježbajte mnogo puta po nekoliko minuta. Dok to radite, nastojte biti što opušteniji i uspravne kičme, s tim da se leđima ne oslanjate na ikakav naslon.