Osobno iskustvo sa seanse Rebirthinga

Kako je Jelena Sedlak, novinarka Novog Lista, doživjela svoj prvi susret sa tehnikom preporađanja.

Slamanje djeteta počinje čim ugleda svijet zbog niza uobičajenih agresivnih postupaka prema novorođenčetu i otada je za nj ovaj svijet neprijatelj. Preporoditelji vas vraćaju u vrijeme kad ste prvi put udahnuli i shvatili ove životne istine. Oni vas uče da se od života ne treba braniti. Bol i pri-vremena paraliza što se pojavljuju pri preporađanju samo su manifestacija vaše dotad nakupljene boli koja teži tome da se očisti.

U sobi je polumrak, desetero ljudi na tlu pokriveni su dekama i čini se kao da su u duboku snu, prepunom snova. Leže nepomično, očigledno u nekom, drugom vremenu i prostoru. Muškarac srednjih godina glasno se smije, mlada žena uzdiše, neka starija plače, a ozbiljan čovjek u sivom odijelu s vremena na vrijeme vikne, kao da se bori s vjetrenjačama. Ja se brinem zbog kočenja ruku i nogu, koje me sve više obuzima. Za nekoliko minuta potpuno su mi paralizirane, hladne i tvrde kao kamen, u nekome čudnome, paraplegičnom položaju. I, užasno bole. Najvjerojatnije ne bih osjetila ni da mi ih amputiraju. Pokušavam dozvati pomoć, ali i usne su mi paralizirane i glas ne izlazi. Pri tome sam potpuno svjesna svog položaja, što samo još pogoršava stvari. Kako sam samo bila tako glupa da pristanem na ovaj, još jedan u moru ezoterijskih eksperimenata. Ovaj put zacijelo će mi ostati neke trajne posljedice, možda neću više nikad moći ispraviti prste ili će mi stopala ostati ovako neprirodno iskrivljena, ili će me s poda morati odnijeti na bolničkim nosilima. A pri tome još me tjeraju da dišem na usta tako jako kao da mi o tome ovisi život. Kao, sve će to proći budem li snažno i brzo udisala. A već sam vidjela čime je takav savjet urodio. I, zna li itko ovdje kako će nas uopće vratiti u normalno stanje?

STRAH OD ŽIVOTA PARALIZIRA

Ovaj se prizor događao na nedavnom simpoziju ezoterista u opatijskom hotelu »Ambasador«, tijekom održavanja radionice preporađanja ili, u svijetu poznatije, rebirthinga.

Stvorena šezdesetih godina u Americi, ova metoda vraćanja u vrijeme rođenja postala je veoma popularna, posebice su je cijenili psihijatri, jer otkrili su da se njome mogu izbrisati neke traume stečene pri rođenju. Na simpozij ezoterije donijeli su je mladi Zagrepčani koji je već dulje prakticiraju.

Swami Brahmajnanananda, psihijatar, doktor medicinskih znanosti, koji vodi tim, objasnio je osnove metode preporađanja.
– Prilikom porođaja uobičajeno je odmah prerezati pupčanu vrpcu, još prije nego što dijete prvi put udahne i tada se, zbog naglog prekida dotoka zraka, u njega pojavljuje strah da će umrijeti i prije no što se rodi. Već prvi udah znači stoga strah, a on istodobno znaci strah od života i tako se taj strah poslije prenosi na sve što čovjek čini i misli. Ovo uplašeno biće bojat će se iskusiti punoću življenja i cijeli će život nesvjesno pokušavati rekonstruirati ugodan i zaštićeni život u maternici. Neke tipične navike čovjeka vezane su upravo za te strahove. Primjerice, pušenje, teško jutarnje ustajanje, te osobine kao nestrpljivost, neprijateljstvo i osjetljivost na nesreće i bolesti. Većina nas u trenutku rođenja formira dojmove o svijetu kao o neprijateljskome mjestu, a oni nas kontroliraju s nesvjesne razine. Iskustvo preporađanja omogućuje čovjeku da se vrati unatrag i sve to riješi – objašnjava Swami Brahmajnanananda.

Tako su mi objasnili poslije. A u tijeku dvosatne seanse, iako sam znala što se sve može dogoditi, zapanjila me silina straha koji je težio da se oslobodi iz mene. Ne, to nisam ja, razmišljala sam onako zgrčena. To što me je paraliziralo, to nije moj strah i ne može biti moj doživljaj. Pokušavala sam ga odgurnuti od sebe, ne prihvaćajući ga. Ali, nešto mi ga je neprestano vraćalo i govorilo: to si ti, ali ne sjećaš se. Suviše je bolno da bi se pamtilo. Čak je i disanje bilo bolno. Vjerojatno sam se tako i rađala… i počeh razmišljati o tome kako je zacijelo bilo teško rađati se puna 24 sata, s majkom koja se onesvještavala svaki čas.
– A sad zamislite neku osobinu, kvalitetu ili postignuće koje biste željeli da vam se ostvari – govori tihi, melodični glas naše preporoditeljice Željke Milaković, koja nam je sve vrijeme pomagala vizualizirati različite predjele, stanja.. — Poželite, primjerice, biti hrabri — govori sugestivni glas.
– Izvrsno, pomislih, baš da vidim sto će se dogoditi. A što bi se uopće trebalo dogoditi?
Posve sam sigurna: ništa.

Ipak, kako sam sebe sve više uvjeravala da sam hrabra, što je po sebi bilo apsurdno dok sam onako paralizirana i nemoćna ležala na tlu, osjet-ih kako mi se ruke i noge po novo zagrijavaju. Je li moguće da mogu voljno reprogramirati svoju podsvijest? Polako, najprije slabijim, a poslije u sve jačim valovima, osjetih strujanje kroz tijelo. Navala nečega što je samo čekalo da se brana otvori. Ispunilo me istim onim što je bilo izvan mene, a nije moglo ući. Kozmičkom energijom, pretpostavljam, pomičući polako ukočene prste. Potiskivani strah, kad je došao na površinu, više nije značio prijetnju. Tijelo se ponovo počelo opuštati, povjerenje u naše preporoditelje vraća se. Um se smirio shvativši da izvan njega nema ni čega protiv čega bi se trebalo boriti.

– Osjećate li da vam je sad ugodno, da ste jedno sa svijetom? – pita Željka. Osjećam da mi je lakše i ne znam čemu bih to pripisala. Da li to­me što se napokon sve sretno završilo ili tome što me preporađanje zaista oslobodilo nekoga nagomilanog negativnog osjećaja. Sumnjičava prema svemu što ne umijem objasniti, često ni onda kad to svojim očima vidim ili doživim, dobivam objašnjenje kako jedna seansa preporađanja nije dovoljna da oslobodi čovjeka svih potisnutih emocija. Idealno bi bilo preporađanje raditi u redovitim vremenskim razmacima, prema savjetu preporoditelja. Ono svaki put osvijetli tamne slojeve nesvjesnoga čime čovjek prestaje biti njihova posljedica. Točnije, nije više marioneta kojom upravljaju nesvjesni porivi. Relaksacija u prisutnosti preporoditelja izaziva hiperventilacijski sindrom, trnjenje, grčenje, vibracije, ukočenost, ali brzo disanje liječi taj sindrom. Te će se neugodnosti najvjerojatnije pokušati odbaciti, jer tako se odbacuje i osjećaj vlastite životne sile. Tada se događa bolan konflikt.

– Preporađanje je metoda regeneracije. Postojanje je čista radost, ali kad smo to zadnji put osjetili, to je vodilo našem rođenju i rezultirajućoj traumi. Stoga vjerujemo da će se opet dogoditi nešto strašno. Tu gdje zadovoljstvo vodi k bolu, počinje fiziologija. Tako zadovoljstvo koje se doživljava kroz vibracije stvara strah od neizbježnoga, koje se nikad ne događa. U do­življavanju zadovoljstva prvi put, mi zaokupljamo svoje umove time kako ćemo ko­načno morati platiti za taj užitak. Stoga, kao što sam ja činila, pokušavamo potisnuti vibracije da odbacimo osjećaj vlastite životne sile. Događa se bolan konflikt, sličan onome pri rođenju; »Želim izaći iz maternice« i »Ne želim otići«. Ovaj strah od neopozive promjene porijeklo je čitavog straha. To je razlog privreme­noj paralizi u čitavom tijelu. Saslušala sam strpljivo ovo precizno objašnjenje Swami-ja Brahmajnananande, opet ne posve uvjerena.

Na putu kući vozač autobusa vikao je na mene što ni­sam uskočila u autobus u kretanju, da me ne mora čekati. Stala sam pokraj njega i očitala mu lekciju iz pristojnosti, na što se on ispričao. Vrlo čudno ponašanje za nekoga tko bi prije u sličnim situacijama samo nečujno prošla uz »ispričavam se«.

Piše: Jelena Sedlak, za Sirius