Prehrana Yogija

Uloga prehrane u praksi Yoge i njene karakteristike vezano uz određen stupanj prakse Yoge.

Hrana i piće imaju veoma važnu ulogu u Yogi. Sa štetnom hranom i pretrpanim želucem ne može se prakticirati meditacija i postići koncentracija uma. Pored toga, čovjek koji je rob svog jezika je također i rob požude. Čovjek odnosno yogi koji pazi na održavanje striktne Brahmaćarye (celibat, transmutacija seksualnih fluida) mora imati punu kontrolu nad svojom hranom i pićem. Mnoge sekte i ljudi imaju jako primitivne ideje o hrani i piću. Neki preporučuju striktnu vegetarijansku hranu, dok drugi nemaju zamjerke za nevegetarijansku hranu. Treba imati na umu da nije moguće niti uputno da se prepiše jedna te ista vrsta hrane za sve ljude u različitim klimama. Moramo uzeti u obzir vrijeme, klimu, psihofiziološku konstituciju i dostupnost pojedine hrane. Dakle, yogi bi trebao uvidjeti koja vrsta hrane mu najviše odgovara. Ako dovoljno pročistite svoj organizam, znat ćete što je odgovarajuće za vas čim to stavite na svoj senzibilni jezik. I ako se prestanete prisiljavati da unosite u sebe loše stvari – pročistit ćete se još više i vaš osjetljivi okus postat će još istančaniji.

Yogiji preferiraju najbolje, najčišće i najjednostavnije prehrambene artikle i stoga većina njih ne koristi namirnice životinjskog porijekla. Neki od njih ne koriste čak ni mlijeko i proizvode od mlijeka, med itd. Međutim, Yogiji nisu fanatici vegetarijanstva, a kamoli da prisiljavaju druge da po svaku cijenu ne jedu meso. Duhovnost ne bi smjela biti svedena samo na pravilnu prehranu, a razmatranja o pravilnoj ishrani ne bi trebala biti ograničena isključivo na pitanje tko bi što smio ili ne bi trebao jesti. Yogiji ne ograničavaju duhovnost na kuhinju. Oni znaju da postoje klime/podneblja odnosno okolina u kojoj ljudi ne bi mogli preživjeti bez ribolova ili lova. Prisiljavati ove ljude da ne ubijaju životinje bilo bi nasilje u ime nenasilja. U isto vrijeme, ako ste vi poklonik strogog vegetarijanstva i uživate u tome, ne dajte da vam zadovoljstvo pokvare glasine o tome kako takav jelovnik ne sadrži dovoljno vitamina, minerala, aminokiselina itd. Neki su vegetarijanci zastrašeni kvaziznanstvenim tvrdnjama da će postati slabokrvni. Naime, s obzirom da većina vegetarijanaca u svojoj ishrani unosi malo ili nimalo vitamina B-12 koji je jedan od faktora za apsorpciju željeza u organizam (a željezo je bitno za tvorbu hemoglobina koji je bitan gradivni element eritrocita) po toj krnjoj logici bi svi vegetarijanci trebali biti slabokrvni. Zbog optimalnog pH (stupnja kiselosti ili lužnatosti) crijevna flora vegetarijanca sposobna je, pored nekih drugih vitamina, sintetizirati i B – 12. Ne samo to, ljudsko tijelo je sposobno za fantastične podvige. Primjerice, tijelo Yogija koji je u celibatu, može regenerirati čak i CNS (centralni živčani sustav). Medicinska znanost uskoro će to prestati poricati. Štoviše, tijelo je sposobno čak i za transmutaciju kemijskih elemenata. Tijelo svoju moć crpi iz uma, a Vi ste ti koji dajete snagu svom umu i prema tome svemu.

Čak i ako se hranite isključivo voćem i jezgrastim voćem, uz dovoljno meditacije ili optimalan stil življenja u kojem se življenje ne razlikuje od meditiranja, ne morate se brinuti o tome da li vam nečeg nedostaje. Organizam koji je relativno pročišćen – sam će vam reći treba li mu štogod. Nasuprot tome, zatrovan organizam tražit će u prvom redu samo još više novih otrova da potisne neugodne simptome i znakove nastale uslijed prekomjernog prijašnjeg uzimanja otrova tj. zbog prenatrpavanja hranom, trovanja duhanskim dimom itd. Brinemo se zbog mogućeg manjka, a obično patimo zbog viška tj. jer jedemo suviše. Čak i dobra/zdrava hrana postaje jak otrov ako je uzimate previše. (Ipak, treba uzeti u obzir da čak i kod intoksiciranog tijela, želja za nekom specifičnom prehrambenom namirnicom zaista može biti znak relativnog nedostatka nekog vitamina, minerala ili neke druge hranjive tvari; zbog neadekvatne prehrane ili nekog drugog razloga.)

Ono što je najbitnije za vašu prehranu je da jedete vrlo umjereno i svjesno prožvačete svaki zalogaj, obrativši pažnju na okus hrane. Za vrijeme jela duboko dišite i nemojte pričati. Nemojte večerati ili uzmite laganu večeru dovoljno rano da ju želudac probavi prije odlaska na spavanje. Uzmite sljedeći obrok hrane samo kad ste stvarno gladni. Hranite se jednostavno, koristeći najbolju hranu od one koja je lako dostupna. Nabavljanje namirnica i pripremanje obroka ne bi vam smjelo oduzeti previše vremena. A opet, dok pripremate obrok, činite to polako i svjesno.
Kad kuhate – uživajte u tome. Neka taj čin/radnje budu kontemplacija o božanskim kvalitetama jela kojeg pripremate.

U periodu sadhane (duhovne prakse), yogi bi trebao izabirati hranu koja je slatka (npr. žitarice, pojedino voće…), ugodna, jednostavna i lako probavljiva. Jelo ne smije izazvati osjetilna i trbušna nadraživanja. Preobilna hrana, prejaki začini (npr. ocat), prevelike količine bilo kakvih začina, bljutava i zaudarajuća hrana, jako oštre i gorke stvari, suviše kisele/jetke stvari, orasi, gorušica, češnjak, previše slatkiša, šećera i soli, meso, ribe, gljive, luk, hrana jednom kuhana i ponovo grijana nakon više od tri sata, sve se to mora izbjegavati jer uzrokuje letargiju i ne doprinosi koncentraciji. Želudac nikada ne bi trebao biti sasvim pun (nego najviše do polovice njegovog volumena), to je jako štetno. Za vrijeme sadhane čak jedan zalogaj hrane više pokazat će se štetnim i uznemirit će um. Yogi treba provoditi savršenu kontrolu nad jezikom. Hrana i piće bi se trebali načiniti čistim i svetim njihovim mentalnim prinošenjem Bogu prije jela. Taj mentalni prinos u punoj vjeri, otklanja njihove (suptilne) nečistoće.

Više o prehrani možete pronaći u odgovarajućim poglavljima knjige BITI YOGI, autora Swamija Brahmajnananande.